Saborna džamija u Isfahanu

Kolevka istorije

Izvor, broj 3, januar 2015.

Dr Muamer Halilović

Nema mnogo bogomolja koje povezuju vizan­tijsku i islamsku tradicionalnu arhitekturu. A još je manje onih koje nikada u svojoj istori­ji nisu ostale napuštene i zanemarene, te čiji zidovi nam danas privlačno, ali i verodostoj­no, prenose odjek molitvenih šapata, nauč­nih polemika, nedeljnih beseda, jecaja tuge i prizvuka radosti raznih generacija od pre više od hiljadu godina do sada. Takve bogomolje su zapravo istinske kolevke istorije jer nam ne dozvoljavaju da zaboravimo da su ljudi dola­zili i odlazili, a da je od njih preostalo samo ono što je ostavilo trag svetosti

 

Saborna džamija u Isfahanu, bez sumnje, predstavlja jednu od veoma retkih ustanova koje preko hiljadu godina pronose duh bri­ljantne verske tradicije. Istoričari nisu sagla­sni kad je reč o tačnom datumu početka njene izgradnje. Naravno, neosporivo je da je ona postojala u doba sasanidske dinastije, u pre­dislamskom razdoblju, te da je nešto kasnije na njenim ruševinama sagrađen prvi oblik nove saborne džamije. To se zapravo primeću­je i u divnoj kombinaciji staropersijske umet­nosti i islamske arhitekture. Ova bogomolja sa svojom raskošnom tradicijom veoma brzo je postala uzor po kojem su izgrađene brojne druge džamije širom islamskog sveta.

Glavne prostorije Saborne džamije bile su znatno oštećene prilikom seldžučke opsade Isfahana u XI veku. Zbog toga, Tugrul-beg, koji je predvodio seldžučku vojsku u vreme pomenute opsade, obnovio je džamiju od­mah po ulasku u grad. Saborna džamija je u doba safavidske dinastije nakratko izgubila u značaju. Abasu I nije odgovaralo da centralni verski objekat njegove prestonice predstavlja džamija koja je ujedno bila simbol tradicije prethodnih dinastija. Zbog toga, naredio je da se izgradi potpuno novi kompleks sa central­nom palatom, velikim bazarom i sa nekoliko bogomolja.

Veoma burna istorija Saborne džamije u Isfahanu ipak nije mogla da iskoreni njen svestrani uticaj i da spreči da ona briljantnu versku tradiciju i dalje pronosi, od predislam­skog razdoblja pa sve do danas. Danas postoje mnoge džamije sa većim kupolama od isfa­hanske „smeđe kupole“, ali, ipak, nijedna od njih ne može poput Saborne džamije ponosno predstavljati kolevku istorije.