Sva naša dela se snimaju. Sudija je svedok

Izvor, broj 6, januar–februar 2016.

Dr Tehran Halilović

„Suzdržavajte se grehova u samosti jer će vam suditi Svedok“

 

Razgovori sa operate­rom se snimaju – re­čenica koju čujemo često pre razgovora sa pred­stavnicima raznih uslužnih preduzeća. Da li je snima­nje onoga što ćemo reći u razgovoru sa operaterom zabrinjavajuće? Da li naru­šava našu bezbednost? Da li treba zbog toga da brinemo? Uglavnom, većina ljudi na ova pitanja odgovara nega­tivno. Osim što najčešće u tim razgovorima i ne iznosi­mo neke značajne i privatne informacije, pitanje je da li ih neko uopšte i sluša. Pa, čak i ako sluša, nigde ih neće objaviti.

Potpuno drugačije bi bilo kada bismo saznali da se snimljeni razgovori javno objavljuju, ili da se snimaju naši razgovori za koje ne že­limo da sazna veći broj ljudi. Ili, još gore, kada bismo saznali da se snimaju naše greške i propusti koje neho­tično počinimo. Sasvim je izvesno da bi naše ponašanje bilo mnogo prikladnije i od­merenije kad bismo znali da stojimo pred kamerama, pred mnogobrojnim gledaocima. Na društvenim mre­žama, gde možemo pronaći najsvakodnevnije slike i vi­deo-zapise, skoro nikada ne nailazimo na materijale u kojima ljudi svesno vređaju ili omalovažavaju sami sebe. Jeste razvojem društvenih mreža granica privatnosti pomerena možda i više nego što je poželjno, ali još uvek važi pravilo da se u javnost ne objavljuje sve.

Ne bi trebalo ni da govo­rimo o tome koliko je kri­minalcima i prestupnicima važno da se ne nalaze pred kamerama, niti pred svedo­cima. Za razliku od privatnih tema koje ne želimo da drugi saznaju, greške i prekršaji tek su dela kojih se i njiho­vi počinioci stide, odnosno od kojih se ograđuju. Šta bi bilo kad bi na svakom uglu postojala kamera koja bi sve vreme snimala prestupnike? Ovim pitanjem ne bih da se upuštam u društvene i prav­doljubive fantazije, već želim da ukažem na značaj jednog verskog predanja koje glasi:

„Najviši stepen verovanja jeste da znaš da je Bog s tobom gde god da si.“

  

Svest o neograničenom prisustvu božjeg bića, pored toga što sa stručnog filo­zofskog gledišta zahteva ozbiljnu analizu, u kontek­stu čovekove odgovornosti o kojoj smo dosad govorili ima poseban značaj. Narav­no, veliki deo posebnosti od­nosa između čoveka i Boga ogleda se u tome što je božje biće uzrok i poreklo čoveko­vog postojanja, a upravo zbog toga odgovornost koju čovek oseća u Njegovom pri­sustvu jeste maksimalna.

Osim što je Bog čovekov stvoritelj, odgovornost koju čovek oseća spram božjeg prisustva biva značajnija tim pre što će na Sudnjem danu Bog suditi čoveku na osnovu dela koje je počinio. Izuzet­no inspirativno sledeće pre­danje ukazuje na tu činjeni­cu:

„Suzdržavajte se grehova u samosti jer će vam suditi Svedok.“