O estetici u islamu

Na Visokoj školi za komunikacije u Beogradu, dr Muamer Halilović šef Grupe za religijsku civilizaciju i član Saveta osnivača Centra za religijske nauke „Kom“ održao je 19. januara 2018. gostujuće predavanje o estetici u islamu. Predavanje je organizovao na svom predmetu doc. dr Vladimir Kolarić teoretičar umetnosti, kulture i filma.

Nakon uvodnih reči dr Kolarića, Halilović je svoje predavanje započeo objašnjenjem da nije isto kada se filozofija pojmi kao ontološko-epistemološki sistem, i kada se predstavi isključivo kao epistemologija. U prvom obliku, filozofija se odnosi na svet oko nas, koji naravno jednim delom činimo i sami mi. Tada govorimo o postojanjima koja nas okružuju, o postojanju Boga, o anđelima, o intelektu i o prirodi. Ali u drugom obliku, ako filozofiju razumemo kao epistemologiju, tada više neće biti reči o nečemu što je izvan nas. Govorićemo samo o sebi, o tome kako mi pojmimo svet i kako se on prikazuje nama. O svetu u ovom slučaju više neće biti reči. Samim tim, potpuno će se razlikovati i suština onoga što budemo nazivali filozofskim disciplinama. A estetika je primarno filozofska disciplina. I zato, u prvom usmerenju, predmet koji razmatra estetika nalazi se izvan nas, dok prema drugom usmerenju predmet rasprave biće isključivo u nama – lepota izvan nas, ili lepota unutar nas; objektivna lepota, ili subjektivna lepota. Kada gledamo neki cvet, ili kada ga mirišemo, reći ćemo da je taj cvet lep, da ima prijatan miris. Ali da li ćemo tada govoriti zaista o tom cvetu ili o našem poimanju tog cveta – to će zavisiti od naše percepcije same filozofije. Moderna estetika nastala je u epohi kada je filozofija predstavljena kao epistemologija, dok estetiku u islamu treba razumeti u ambijentu u kojem je filozofija bila primarno predstavljena kao skup ontologije i epistemologije. Velika je razlika između ova dva pristupa, toliko velika da možemo ustanoviti da govorimo o dve potpuno različite naučne discipline.

Na osnovu rečenog Halilović je zaključio da estetika u islamu ima dve univerzalne karakteristike:

- Predmet naših analiza u estetici jesu objektivna bića, ne naša saznanja. Dakle, estetika je objektivna a ne subjektivna naučna disciplina. Drugim rečima, estetika ne zavisi od osobe koji poima, i ne može biti relativno saznanje.

- Estetika se istovremeno odnosi kako na predmete naših čulnih opažanja tako i na predmete naših duhovnih iskustava, odnosno racionalnih poimanja.

 

U nastavku, dr Halilović je najpre govorio o estetici u islamskoj filozofiji, zatim o estetici u islamskoj mističkoj baštini i najzad o estetici u islamskoj jurisprudenciji i dogmatičkoj teologiji. Sve ove discipline manje ili više su povezane s čovekovim racionalnim poimanjima, pa je zato neophodno u njima razotkriti posebne segmente islamske estetike.

Halilović je obrazložio da je u raspravi o estetici u islamskoj filozofiji potrebno posebno se fokusirati na sledeće tri osnovne ideje: primarnost egzistencije, gradiranost egzistencije i personalno jedinstvo egzistencije. Ove ideje se ponajviše vežu za odnos između mnoštva i jedinstva. U učenju muslimanskih peripatetičara, mnoštvo je bilo jasno i eksplicitno prihvaćeno. Ono je bilo objektivno. Jedinstvo se predstavljalo samo u sferi pojmova. Drvo postoji, čovek postoji, Bog postoji, ali sve ima svoje zasebno postojanje. Kao u primeru sprave i onoga ko je nju napravio. Neko je tu spravu napravio, pokrenuo je, i ona sada sama radi, bez aktivnog učešća te osobe. Tako se objašnjava odnos između jedinstva i mnoštva u islamskoj peripatetičkoj filozofiji.

No, ubrzo se ispostavilo da takvo obrazloženje nije moglo imati utemeljenje u verskoj literaturi u islamu. U Kuranu se recimo govori da je Bog i prvi i poslednji, da je skriven i pojavljen. Kaže se da je Bog bliži od žile kucavice, čime se želi kazati da je On bliži nama od samih nas. Postoji čak i takva direktna poruka da je Bog bliži nama od samih nas. No, ovakve doktrine treba ispravno protumačiti u skladu s jasnim filozofskim argumentima. To bi značilo da sve postojanje prvenstveno pripada božjem apsolutnom biću. Peripatetičkim analizama o tome da je jedinstvo oličeno samo kroz pojmove očigledno nećemo moći jasno da protumačimo ovakve ajete i predanja. Jer pojmovi nisu objektivna postojanja. Pojam se stvara u našem umu i deo je našeg postojanja.

Halilović je istakao da je ovaj problem rešen u islamskoj gnostičkoj literaturi, kao i kasnije u filozofskoj školi Mula Sadre Širazija. Oni govore o jednom postojanju koje je nedeljivo i prosto. I to je božje biće. To je suština monoteizma u islamu. Međutim, kako onda objasniti na koji način se stvara mnoštvo koje je očigledno? Šef Grupe za religijsku civilizaciju Centra za religijske nauke „Kom“ objasnio je da se to pitanje u kasnijoj islamskoj filozofskoj misli rešava u svetlu učenja o manifestacijama. Zapravo, ono što smatramo mnoštvom zapravo jesu manifestacije božjeg apsolutnog postojanja. Halilović je u nastavku svog izlaganja detaljno predstavio pet univerzalnih stepena božjih manifestacija u islamskoj saznajnoj baštini. On je dodao da poseban značaj ima činjenica da su u svim tim svetovima prisutni božji atributi. Oni nisu u nižim stepenima apsolutni, ali su svakako odsjaj božjih savršenih atributa. I zato, prema ovakvom pogledu, sve postaje lepo, jer manifestuje božje apsolutno postojanje.

Član Saveta osnivača Centra za religijske nauke „Kom“ u nastavku svog izlaganja pročitao je i preveo sledeće stihove čuvenog persijskog pesnika i mistika Baba Tahira Urjana:

 

Pustinju dok gledam, Tebe vidim.

More dok gledam, Tebe vidim.

Gde god da se okrenem, ka planini, dolini,

vidim samo lepotu Tvoga lica.

 

No, da bi se ovakve poruke razumele potrebno je imati poseban mistički pogled, odnosno potrebno je da čovek sebe i svoje misli uzdigne iznad materijalnoga sveta, kako ne bi ostao zarobljen u njegovim okovima. Halilović se osvrnuo i na sledeću Urjanovu pesmu:

 

Teško meni s ovim očima i ovim srcem,

Jer šta god vide moje oči zavoli i srce.

Napraviću sablju oštru, od čelika.

Udariću po očima, da mi srce progleda.

 

Sumirajući svoja obrazloženja, Halilović je napomenuo da u islamskoj estetici lepota nije prisutna samo u našim mislima ili u našim čulima. Ona je svugde oko nas, i ne zavisi od nas, od naših poimanja. Svako stvorenje je božja manifestacija. U meri u kojoj predstavlja Boga, ono je lepo. Zato suštinska lepota u islamu nije relativna, jer ne zavisi od posmatrača. Govorimo o suštinskoj ontološkoj lepoti, ne o emocijama koje ona izaziva u raznim ljudima. Takvu ontološku lepotu nije lako pojmiti. Potrebno je da onaj koji je poima oseti da svako stvorenje jeste božja manifestacija. Lepotu božjeg prisustva ne može da pojmi neko ko nije uspeo da prevaziđe materijalna i telesna ograničenja. Ako to ne oseti, onda je sasvim moguće da nešto u njemu stvori drugačije emocije, nekada i mržnju.

Zato, osećaj koji su verovesnici imali prema svojim neprijateljima nije bio osećaj mržnje i gneva, već je bio osećaj sažaljenja. Sažaljenje zbog toga što oni nisu upotrebili sve potencijale svog bića, što se nisu uzdigli toliko da u svemu sagledaju božje prisustvo, to jest božju lepotu.

U ovakvom ontološkom sistemu, ističe Halilović, lepotu možemo podeliti u tri kategorije: istinska lepota, inicijacijska lepota (odnosno lepota koja uvodi u višnje stepene) i lažna lepota. Istinska lepota pripada Bogu i Njegovom postojanju. Veliki mistici koji u svemu vide samo Boga doživljavaju ovu lepotu. Lepotu u stihovima Baba Tahira Urjana treba tumačiti na ovaj način. No, nekada posmatramo božja stvorenja a ne osećamo božje prisustvo svim svojim bićem, iako u svojim mislima znamo da je sve to božje stvorenje. Divimo se lepotama vodopada, prirode, šume, znanjem da je sve to Bog stvorio. To je inicijacijska ljubav. Uživamo u lepotama stvorenja, ne Stvoritelja, ali ta lepota uvodi nas u osećaj divljenja božjem postojanju. Postoji i treća kategorija lepote i ona se ispoljava kada uživamo u lepoti stvorenja kao stvorenja, bez toga da se uopšte usredsredimo na to da je sve božje stvorenje. Takva lepota vrlo često može biti prepreka na putu našeg duhovnog uspinjanja. To je lažna lepota o kojoj govore muslimanski mistici.

Nakon predavanja, usledila je diskusija o različitim aspektima suštine estetike u islamu.

Pratite nas na Facebook-u  Pratite nas na Twitter-u  Pratite nas na Youtube-u  Pratite nas na Scribd-u 

Anketa
Koje knjige u izdanju Centra za religijske nauke Kom imate?
Istorija kulture i civilizacije islama i Irana. Dr Ali Akbar Velajati
Kratka istorija islamske filozofije. Dr Tehran, dr Seid i dr Muamer Halilović
Moć društva: islam, filozofija, civilizacija. Dr Muamer Halilović
Nauka i filozofija. Dr Hamid Parsanija
Sveto i savremeno: ogledi o političkoj filozofiji i reformističkoj misli u islamu. Dr Seid Halilović
Svetovi u nama, svetovi iznad nas. Dr Tehran Halilović
Loading ... Loading ...