Dr Seid Halilović: Islamska filozofija i filozofija egzistencije (tribina)
Dr Seid Halilović održao je predavanje pod naslovom „Islamska filozofija i filozofija egzistencije – Jaspers i Sartr”, u okviru ciklusa tribina „Islam i Zapad – filozofija i sociologija”, u organizaciji Doma omladine Beograda i Centra za religijske nauke „Kom”. Predavanje s diskusijom održano je 9. oktobra 2024. u Tribinskoj sali Doma omladine Beograda.
Foto: Dom omladine Beograda i Centar za religijske nauke „Kom”
Metodološki okviri kritike zapadnih filozofskih škola iz perspektive islamskog i metafizičkog saznajnog stadijuma predstavljaju novinu u krugovima filozofskog mišljenja u Evropi i kod nas. Ciklus trbina „Islam i Zapad – filozofija i sociologija”, u organizaciji Doma omladine Beograda i Centra za religijske nauke „Kom”, ponudio je inovativan filozofski sadržaj koji privlači interesovanje stručne publike iz različitih oblasti filozofskih, teoloških, kulturoloških, političkih i komparativnih studija.
Video: Dom omladine Beograda i Centar za religijske nauke „Kom”
https://www.youtube.com/watch?v=WDaEACn7WuQ&t=123s
Na sedmoj tribini u okviru spomenutog ciklusa, s nazivom „Islamska filozofija i filozofija egzistencije – Jaspers i Sartr”, predmet kritičke analize bili su stavovi uticajnih predstavnika filozofije egzistencije, Jaspersa i Sartra, u kojima oni ispravno zapažaju i opisuju slabosti i ograničenja modernog instrumentalnog razuma. Međutim, oni to stanje smatraju neizbežnom istinom, koju nikada ne možemo ostaviti za sobom.
Dr Seid Halilović objasnio je da su filozofi nauke u XX veku pokazali da naučne teorije i pozitivističko znanje nemaju moć da prosuđuju o vrednosnim i metafizičkim sudovima i da je zapadna nauka zapravo zasnovana na metafizičkim sudovima koje čovek sam bira i proizvodi u skladu sa svojim materijalnim željama i interesima. U takvom epistemološkom kontekstu, čovek svojom voljom stvara mnogobrojne svetove. Međutim, kada se malo zaustavi i odvoji od procesa kontinuiranih stvaranja, on uočava da je svet u kojem živi – besmislen.
Prema Halilovićevom obrazloženju, kada moderni čovek prihvati da su besmislena sva njegova naučna saznanja kojima tumači i menja svet, tada on zaključuje da će njegovo najistinitije znanje biti upravo opisivanje besmislenosti. Ovo čovekovo deskriptivno znanje neće biti proizvod njegovih proverljivih i instrumentalnih teorija koje je smatrao isključivim primerom naučnog znanja, nego će ilustrovati njegovo intuitivno znanje o svojoj nemoćnoj i otuđenoj egzistenciji. Čovek tada oseća otuđenost i mučninu i život mu postaje apsolutno bezrazložan.
Član Saveta osnivača Centra za religijske nauke „Kom” istakao je u nastavku nekoliko ključnih filozofskih ideja koje su Jaspers i Sartr afirmisali:
Jaspers ne odbacuje nauku, ali uočava njene granice u pogledu razumevanja egzistencije. On ističe da nauka ne može dati odgovor na pitanje o vlastitom smislu, niti može odrediti ciljeve života. Zato je centralna tema njegove filozofije pojedinačni egzistirajući čovek. Prema njegovom mišljenju, smisao sveta i života dohvatljiv je jedino intuitivnim razumevanjem.
Sartr objašnjava da je život stalni neuspeh i besmislena muka. On piše da je čovek nemoćan i bačen u svet, u kojem je sve apsolutno bezrazložno. Zato čovek stvaralački, kao umetnik, sam iznalazi i postavlja vrednosti.
U završnom delu tribine, Halilović je formulisao svoje zaključke. Prema njegovim rečima, muslimanski filozof upozorava da čovek ne može osetiti smirenost ako nije usmeren ka beskonačnim lepotama apsolutnog metafizičkog savršenstva. Neko ko izgubi primordijalno usmerenje, ma koliko bio imućan i moćan u fizičkom svetu, nailaziće na velike poteškoće u životu. Sve čovekove tegobe i mučnina biće rezultat epistemološke zaslepljenosti njegovog tobože naučnog znanja u odnosu na beskonačne istine u univerzumu. Halilović je objasnio da uslov za iskrenu potragu za istinom u savremenom svetu mora biti to da najpre prihvatimo kredibilitet teorijskog i praktičnog razuma. Tada možemo realno očekivati da ćemo pronaći rešenje za mnogostruke krize koje opterećuju modernog čoveka. „U tom slučaju”, ističe Halilović, „pomoći ćemo u tome da se utemelje kultura i civilizacija koje nisu usmerene samo ka instrumentalnom razumu, nego streme najvišim sferama racionalnosti”.