Promocija u biblioteci „Milutin Bojić“

Prevod knjige „Nauka i filozofija“ poznatog savremenog iranskog mislioca prof. dr Hamida Parsanije u izdanju Centra za religijske nauke „Kom“, promovisan je u biblioteci Milutin Bojić u Beogradu. Tribina sa nazivom „U potrazi za smislom u nauci i filozofiji“ održana je 28. februara 2013. i u svojstvu izlagača, učešće su uzeli dr Vera Janićijević, dr Seid Halilović, dr Miodrag Vuković i dr Muamer Halilović.

Nakon uvodnih reči, dr Vera Janićijević je u svom izlaganju ukazala na dragocene pokušaje starogrčkih mislilaca, pre Sokrata, da prezentuju celinu sveta. Dr Janićijević je istakla da su njihovi intelektualni poduhvati ponajviše rezultirali u okviru mitoloških razmatranja. Insisistirajući na racionalnom pristupu, Sokrat je uneo velike promene u taj metodološki stav. Tradicija koju je on započeo, na dva nejednaka načina, nastavljena je u delima njegovih naslednika Platona i Aristotela. Aristotel je, štaviše, obrazložio i klasifikovani sistem nauke pišući o podeli nauke na praktične, teorijske i poetične. Dr Janićijević je dodala da je prve dve grupe nauka prezentovao Platon, dok je poslednju grupu, odnosno poetične nauke, dodao Aristotel. Organon, učenje o dijalektici ili logici, prema objašnjenjima dr Janićijević, ipak doživljavamo kao izuzetak u toj podeli. Takvu vrstu organizovanog znanja, Aristotel ponajviše obrazlaže u okviru svoje poslednje knjige o pobijanju sofista, koja je, što je veoma zanimljivo, u ranom islamskom periodu prevedena na arapski jezik.

U nastavku svog izlaganja, dr Janićijević je istakla da je prevod filozofskih dela starogrčke baštine na arapski jezik, predstavljao veoma značajan period u istoriji čovekove misli. Arapski jezik je usred procesa prevoda takvih dela ilustrovao neopisivo precizne transkripcije i prevode celokupne terminologije koja je korišćena u Aristotelovim spisima. Stoga, stižemo do stanovišta čuvenog Henrija Korbena koji je insistirao na ulozi jezika. „Jezik je“, dr Vera Janićijević izlaže, „najapstraktnija ljudska tvorevina. Reči nikako ne liče na ono što one predstavljaju. Dakle, treba obratiti veliku pažnju na veliku ulogu jezika u prenosu naučne baštine“. Dr Janićijević je zatim istakla da su neko vreme nakon osvajanja Aleksandra, na Bliskom istoku, formirane brojne škole i univerziteti na kojima je osnovni naučni jezik bio antički grčki. Sirijski jezik je nešto kasnije odigrao veoma važnu ulogu u povezivanju starogrčke baštine sa kasnijom islamskom filozofijom, uglavnom prezentovanom na arapskom jeziku. Na taj način, traganje za smislom pronalazimo u svim tim tradicijama. Svoje izlaganje, dr Janićijević je zaključila uz insistiranje na tome da, u savremenom svetu, postoje filozofi poput Kjerkegora koji poštujući drevnu tradiciju, te nekada i na mistički način dopiru do smisla života.

 

Dr Seid Halilović je govorio o spoznajnoj krizi moderne nauke. Prema njegovim objašnjenjima, nakon formiranja empirijskog značenja nauke, nauka se okrenula od svojih pređašnjih značenja ka najnižem stepenu. Ona više nije obuhvatala filozofske, mističke i intuitivne doktrine. Sekularna nauka se zapravo otrgnula do racionalnih i religijskih načela, što znači da je intelekt redukovan u okviru pojmovnog razuma, a religija prečišćena i tumačena u vidu ideološke religije. U sledećoj fazi, oset je predstavljen kao isključivi izvor spoznaje. Tada su pravni i vrednosni sudovi, kao i religijski i metafizički, izgubili naučnu vrednost. Naučnici su pokušali da promovišu čistoću nauke, odnosno pozitivno znanje, ali ubrzo su shvatili da se moderna nauka suočava sa nihilizmom i skepticizmom. Odbacivanjem principa verifikacije i falsifikacije, ustanovljen je princip konfirmacije prema kojem nauka čezne za mogućnošću opovrgavanja i proveravanja. Drugim rečima, mi dospevamo samo do psihološke podrške, jer nauka ne poseduje izvesnost. To znači da nauka ne poseduje ni smisao.

Halilović je u vezi sa tim naveo naslove nekoliko poznatih književnih dela evropskih modernih mislilaca koji modernog čoveka prepoznaju na poseban način: „Pojam strepnje“, „Preobražaj“, „Stranac“, „Mučnina“. On je dodao da takva nauka postaje oruđe u rukama slepe moći. Tada bledi granica između nauke i ideologije, jer sada ni nauka ni ideologija nisu merilo moći. U stvari, u modernom svetu, moć je merilo i realnost nauke. Halilović je istakao da je u tradicionalnom spoznajnom ambijentu markantni persijski pesnik Ferdosi primarnost pridavao nauci i govorio: „Moćan bio ko god učen bio.“ Međutim, u modernom svetu, Fransis Bejkon primarnost pridaje moći i ističe: „Znanje je moć.“ Otuda, po Haliloviću, moderna nauka nema moć da prosuđuje o političkim vrednostima ni o moći koja joj naređuje.

 

Dr Miodrag Vuković sa Učiteljskog fakulteta Beogradskog univerziteta detaljnije se osvrnuo na objavljenu knjigu „Nauka i filozofija“. Odgovor na pitanje o smislu u nauci i filozofiji, pre svega, on je potražio u dalekoj prošlosti. Pri tom, on je citirao i reči čuvenog Mirče Elijade koji je smatrao da civilizacijski poduhvat čovečanstva u 19. veku udara u zid koji će čovek prevazići jedino ukoliko se osvrne na religijske aspekte koji su posebno bili prisutni u drevnim civilizacijama. Prema tome, dr Vuković tvrdi da je u okviru odgovora na ovo pitanje, neophodno razjasniti položaj religije u čovekovom životu. Takođe, treba ustanoviti i neke lažne spoznajne institucije u istoriji čovečanstva koje su katkada manipulisale čovekovim postojanjem i njegovim osećanjima i potencijalima. U tom nizu, on spominje modernu nauku koja sledeći metodologiju neizvesnosti, na nešto drugačiji način, manipuliše čovekovim kognitivnim sposobnostima. Obrazlažući definiciju paradigme, on je ukazao i na određene vrste pogleda na svet. Taj proces, po njemu, stvara modernu nauku. Stoga, dr Vuković zaključuje da se problem, upravo, skriva u toj poenti. Ukoliko činjenice koje su zbog posebnog pogleda naučnika stvorile određenu paradigmu, budu poredane na drugačiji način, tada ćemo pojmiti paradigmu drugačijeg tipa, pa zatim i novu teoriju ili nauku. Sve to ukazuje na potpunu neizvesnost moderne nauke.

U nastavku svog izlaganja, dr Vuković je istakao da je autor knjige „Nauka i filozofija“, prof. dr Hamid Parsanija, veoma lepo opisao tok nauke kako u islamskom svetu, tako i na Zapadu. U tom nizu, kritički je govorio o pozitivističkom pristupu nauci Ogista Konta i njegovih naslednika u svojstvu Bečkog kruga, pa zatim i o Ludvigu Vitgenštajnu koji je pokušavao posredstvom jezika da dopre do istine o svetu postojanja.

Citirajući neke delove pomenute knjige, dr Vuković je insistirao na naučnom pristupu autora knjige koji je dominantan već od prvog poglavlja u vezi sa univerzalnim i pojedinačnim naukama, kao i u ostalim poglavljima koji su u vezi sa filozofskim besmislicama, naučnom filozofijom i kritikom uma u kojoj je, po dr Vukoviću, predstavljena izvanredna kritika Kantove filozofije i onoga što je on promotrio u obliku svoja tri pitanja o mogućnosti čovekovog znanja (kritika čistog uma), nužnosti čovekovog dela (kritika praktičnog uma) i kvalitetu predmeta čovekove nade (kritika moći prosuđivanja). Tako je i u poslednjim poglavljima te knjige u kojima se govori o dvostrukom relativizmu, praskozorju postojanja, logičkom delokrugu filozofije i nauke, filozofskim principima i misaonim pretpostavkama i najzad o religijskoj suštini nauke. Govoreći o raznim delovima te knjige, dr Vuković je ukazao i na veoma veliku sličnost između islamske teozofske tradicije i hrišćanske, posebno kada je reč o pravoslavnoj teozofskoj baštini.

Upoređujući Hajzenbergovu teoriju neodređenosti u fizici sa teorijom kvanta, prema objašnjenjima dr Vukovića, primećujemo da se u 20. veku pojavljuje sasvim drugačiji koncept pogleda na svet. Dr Vuković je svoje izlaganje završio osvrćući se na rečenice iz „Tao fizike“ Fričofa Kapre (Fritjof Capra) koji je tvrdio da moderna subatomska fizika daje legalitet i legitimitet drevnim mističnim uvidima. Shodno tome, zaključujemo da svi uvidi koji su iskazani u okviru drevnih religijskih baština, u modernoj fizici bivaju potvrđeni. Ipak, svemu ovome treba dodati i to da neke od religijskih koncepcija ne mogu biti predmet razmatranja moderne fizike. Primera radi, Bog je istina o kojoj ne možemo čak ni reč reći. On je nesaznatljiv, nedokučiv i neopipljiv. Prema tome, jedini način pronalaženja smisla je religioznost. Religija, kako on tvrdi, nastaje iz latinske reči „religare“, koja označava ponovno vezivanje. Mi se, kako dr Vuković insistira, moramo ponovo vezati sa svog Gospodara, jer smo mi Njegovo vlasništvo. Ukoliko ne budemo povezani s Njim, nećemo dopreti do istine.

 

Dr Muamer Halilović, član Saveta osnivača Centra za religijske nauke „Kom“ i šef Grupe za religijsku civilizaciju, svoje izlaganje je započeo rečima da svaki čovek, naravno, već iz vremena kada je saznao za svoje umne potencijale, pa i za svoje telesne kapacitete, svesrdno je težio za određenim smislom u svom životu. On bi svoj smisao definisao na osnovu svog shvatanja, i na osnovu svog pogleda na svet. Nemoguće je da čovek odredi smisao svog života, a da prethodno nije razmislio o tome. Takođe, nemoguće je da u toku svog razmišljanja nije povezao određene činjenice sveta egzistencije. Nemoguće je da se u te misli upustio bez detaljnijeg razmišljanja o svetu oko sebe. Jednom rečju, nemoguće je da je tragao za smislom svog i života ljudi oko sebe, a da se nije jasno upustio u filozofiju.

„S druge strane“, dr Muamer Halilović je istakao, „ne smemo zaboraviti da je smisao do kojeg je svaki pojedinac, svojevrsnim razmatranjem i razmišljanjem stigao, strogo povezan sa kvalitetom njegovih poimanja. Nizu ranije pomenutih nemogućnosti treba pridodati i sledeću: nemogućnost da čovek s ograničenim umnim kapacitetom dopre do univerzalnog smisla koji može poslužiti i ostalim ljudima. Prema tome smisao individualnog života naspram društvenog, smisao materijalnog života naspram obuhvatnog materijalno-duhovnog, smisao jednodimenzionalnog života naspram višedimenzionalnog, ne može biti onaj smisao o kojem bismo sistematizovano govorili. Iz tog razloga, za smislom treba tragati u sistematizovanim naukama, uključujući i filozofiju“.

Dr Halilović je insistirao na tome da ipak treba razmotriti i istorijski tok klasifikacije nauka. Kada su islamski filozofi, počevši od Kindija preko Farabija, pa kasnije čak i Ibn Sina (Avicena) ispisivali svoje komentare na dela starogrčke filozofije, u to vreme, pretežno peripatetičke, oni su izneli dve različite definicije filozofije koju su nazivali al-Hikmat (mudrost, ili teozofija). Pod jednim obuhvatnim terminom, oni su podrazumevali sve vrste originalnih nauka koje su, slično podeli iz doba antičke Grčke, bile deljive na teorijske i praktične. Teorijske su demonstrativnom i deduktivnom podelom delili na tri dela: filozofiju (u užoj definiciji), prirodne nauke, i matematičke nauke. Praktične nauke su, međutim, delili više induktivno nego deduktivno.

Halilović je, zatim, ukazao da ukoliko, u potpunosti, želimo da razotkrijemo smisao postojanja, moramo se upustiti u sve te nauke. On je spomenuo neke od značajnih islamskih mislilaca u 9. i 10. veku, poput Ebu Abdulaha Muhameda ibn Muse Harazmija, Fazla ibn Hatama Nejrizija, Muse ibn Šakira i njegove sinove, Muhameda, Ahmeda i Hasana, Sabita Haranija, Muhameda ibn Džabira Betanija i Ebul Vafu Buzđanija koji su, svojim višedimenzionalnim naučnim poduhvatima, umnogme doprineli potpunom poimanju smisla života i egzistencije uopšte.

Svoje izlaganje, šef Grupe za religijsku civilizaciju Centra za religijske nauke „Kom“, završio je kratkim osvrtom na Ibn Halduna i njegovu filozofiju civilizacije i istakao: „Zar nije istinsko savršenstvo i smisao postojanja celoga to da prevazilazeći svoja postojanja, u Gospodarevoj večnosti pronađemo sami sebe?“

Na kraju tribine, održana je i veoma konstruktivna diskusija u okviru koje se govorilo o značajnim aspektima islamske filozofije i gnostike i o njenom odnosu sa poslerenesansnom modernom naukom.

 

Slike sa pomenute promocije možete pogledati u Galeriji.

 

Niže možete pogledati video zapise sa ove promocije.

 

Dr Vera Janićijević: U potrazi za smislom u nauci i filozofiji

 

Dr Seid Halilović: U potrazi za smislom u nauci i filozofiji

 

Dr Miodrag Vuković: U potrazi za smislom u nauci i filozofiji

 

Dr Muamer Halilović: U potrazi za smislom u nauci i filozofiji

Pratite nas na Facebook-u  Pratite nas na Twitter-u  Pratite nas na Youtube-u  Pratite nas na Scribd-u 

Anketa
Koje knjige u izdanju Centra za religijske nauke Kom imate?
Istorija kulture i civilizacije islama i Irana. Dr Ali Akbar Velajati
Kratka istorija islamske filozofije. Dr Tehran, dr Seid i dr Muamer Halilović
Moć društva: islam, filozofija, civilizacija. Dr Muamer Halilović
Nauka i filozofija. Dr Hamid Parsanija
Sveto i savremeno: ogledi o političkoj filozofiji i reformističkoj misli u islamu. Dr Seid Halilović
Svetovi u nama, svetovi iznad nas. Dr Tehran Halilović
Loading ... Loading ...